Fljśgandi Furšuhlutir

Ég elska fólk sem er aš eltast viš geimverur og fljśgandi furšuhluti !  Žó svo aš žaš sé alveg rétt aš viš höfum engar sannanir fyrir aš slķkt sé ekki til, žį hugsa ég aš žaš sé töluvert ólķklegt aš geimverur sitji fyrir plįnetunni okkar. Ég meina hver vill narta ķ plįnetu sem er plöguš af hernaši, ofnotkun į aušlindum og hefur aš geyma óbęrilegt magn af barnanķšingum og žvķumlķku.......

Jį krakkar mķnir, einu sinni var plįnetan flöt... eša žaš héldum viš !!

 

http://edition.cnn.com/2009/WORLD/europe/01/08/ufo.england.wind.turbine/index.html?iref=mpstoryview


Eingetiš?

Er ekki um aš ręša bara "the 2nd coming" ?

 

Žaš er mķn kenning og ég fer ekkert leynt meš žaš! Frelsari var fęddur!


mbl.is Barnsfęšing vekur umtal ķ Frakklandi
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Raunsęishyggja og Trś

Ekki langur pistill, meira bara.... innskot. Er raunsęishyggjan aš hengja trśina ?

 

Albert Camus:

"I would rather live my life as if there is a God and die to find out there isn't, than live my life as if there isn't and die to find out there is"

 

Jólabošskapur ķ boši..........Žjóškirkjunnar?

 

Žór "heimsspekingur" Ólafsson


Hetjudauši

Tilbśningur eša tilvera ķ Sturlungu? Er einhver undirliggjandi bošskapur eša gagnrżni į „hetjudauša“ ķ Ķslendinga Sögu?

 

Viš Ķslendingar bśum aš gķfurlega veršmętri og merkilegri menningararfleifš ķ ķslendingasögunum, sögum af fornum hetjum sem vķlušu ekki fyrir sér aš „höggva mann og annan“. Lengi vel var žessum sögum tekiš sem miklum sannleik um mikilmennsku Ķslendinga fyrr į öldum og žetta var arfleifš sem Ķslendingar voru og eru stolltir af. Hver žekkir ekki til Gunnars į Hlķšarenda eša veit aš Egill Skallagrķmsson byrjaši ungur aš vega menn og brśka kjaft? Ég ólst upp viš žessar sögur og fékk aš heyra vel valda sögu yfir jólamatnum į Ašfangadag, nįnast nżja į hverju įri og er mér ferskust ķ minni frįsögn af Gretti Įsmundarsyni. Žar heggur hann höfušiš af gömlum manni sem hallaši sér fram į staf sinn, svo til eingöngu af žvķ aš hann „lį svo vel viš höggi“. Žaš er erfitt aš trśa aš atburšir ķ žessum sögum hafi almennt įtt sér staš og hefur žeim undir žaš sķšasta veriš hafnaš sem heimildum um atburši į fyrstu öldum ķslandsbyggšar. Svo eru žaš sögurnar sem birtast okkur af svo mikilli snilld ķ Sturlungu. Žar viršist manni viš fyrstu sżn sem blįkaldur veruleikinn blasi viš eins og hann blasti viš žeim sem lifšu hann. Engar żkjusögur af ofurmannlegum kröftum garpanna heldur raunsę frįsögn af atburšum sem lesandinn į erfitt meš aš efast um aš hafi gerst. Ķ öllum žessum sögum veršur ein sérstök sögupersóna okkur flestum vel hugleikin, hetjan. Viš höldum meš henni, glešjumst meš henni og viš žjįumst meš henni. Hollywood hefur kennt okkur aš hetjan sigrar alltaf aš lokum. Žaš er langur vegur frį žvķ aš vera sannleikurinn ķ gömlu ķslensku sögunum og grįtum viš žaš sįrast žegar hetjan okkar fellur meš miklum tilžrifum. En aš sama skapi dįumst viš aš hugrekki hennar og ęšruleysi er hśn mętir örlögum sķnum meš fullri sęmd, meš fullum sįttum viš aš žaš er žaš sem įtti aš gerast, forlagatrśin, „eitt sinn skal hverr deyja“. Žaš er kunnugum ljóst aš frįsagnir af hetjudauša ķ fornsögunum eru ķ žaš minnsta stórlega żktar, ef ekki hreinlega uppspuni frį rótum. En er žvķ eins fariš ķ Sturlungu? Eru frįsagnir af falli hetjunnar ķ sögum af mestu umrótartķmum ķslandssögunnar lķka uppspuni eša er žetta bókmenntaminni? Ég held aš til aš svara žvķ verši aš skoša ķ kjölinn hvaš žaš er sem einkennir hetjudauša og meta hvort aš hetjudaušinn sé ķ svo föstum skoršum aš hęgt sé aš śtiloka aš um raunverulega atburši hafi veriš aš ręša. Mį jafnvel lesa śr Ķslendinga Sögu gagnrżni į hetjudauša?

 

 

Uppskriftin aš Hetjudauša

 

Frįsagnir og atburšalżsingar af drįpum viršast lśta vissum lögmįlum og er fjölmargt sammerkt ķ bęši ašdraganda og mįlalyktum hvort sem um ręšir nęturvķg og launvķg eša lżsingar į falli söguhetjunnar žar sem att er kappi viš ofurefli manna. En vķgum ķ Sturlungu er hęgt aš skipta ķ žessa tvo flokka.[1] Eftir fer lżsing į grunnatrišum atburšarįsar žeirrar er leišir aš lokum til dauša hetjunnar, meš fyrirvara um aš hśn er ekki meš öllu undantekningalaus.

    Upphafsstefiš er slegiš žegar ósętti kemur upp į milli hetjunnar og óvina hennar eša aš hetjan brjżtur af sér gagnvart lögum į einhvern hįtt og er śtskśfašur, dęmdur til skóggangs. Hetjan er svo į einhvern hįtt vöruš viš žeirri ógn sem aš henni stešjar sem afleišing ósęttis žess er upp hefur komiš. Višvörunin getur birtst hetjunni, eša einhverjum henni skyld, ķ draumi sem spįir fyrir um dauša hennar og eru höfš upp varnarorš henni til handa. Hetjan bregst viš véfréttinni meš miklu skeytingarleysi og lętur sem ekkert sé, hśn ķ hlęr ķ raun aš hęttunni. Minni mašur hefši brotnaš viš spįdóm um eigiš vķg en žaš er einmitt višbrögš sögupersónunnar sem gera lesandanum ljóst aš žarna fer mikil hetja.

    Žvķ nęst eru oršaskiptum, lišssafnaši, feršalagi, stašhįttum og ašstęšum til bardaga lżst og žegar hetjan er į ferš žegar hér er komiš viš sögu er gjarnan einn mašur meš ķ för sem er hetjunni aš sjįlfsögšu óęšri en viršist žó vera raunsęrri og glöggsżnni en hetjan og er ķ raun andstęša hennar. Ašför er gerš aš henni gjarnan įrla dags aš hausti og eru fjandmennirnir töluvert lišsterkari en hetjan. Fylgdarmašurinn sem er żmist kallašur sveinn, smalamašur, fjįrhiršir, žręll, heimamašur, hśskarl eša skósveinn reynir meš rįšum aš afstżra żfingum en veršur lķtiš įgengt žar sem aš hetjan er stašrįšin ķ aš męta örlögum sķnum af mikilli dyggš og tekur žvķ ekki mark į honum. Óvinurinn ber yfirleitt mikiš hatur ķ brjósti ķ garš hetjunnar, öfundar hana, er blindašur af gręšgi eša er einfaldlega illgjarn, en er fyrst og fremst aš hefna sķn į einhvern hįtt į hetjunni sem er meš hreint hjarta žó aš mögulega hafi hann brotiš gegn lögum landsins.

    Hetjan verst jafnan kröftuglega og dįšuglega žó aš viš ofurefli sé aš etja, daušinn einn er yfirvofandi og engrar annarrar undankomu er aušiš og žvķ svartara sem śtlitiš er, žvķ fleiri sem óvinirnir eru, žeim mun meiri hetja er garpurinn, og žį sérstaklega ef henni tekst aš taka sem flesta meš sér ķ daušann. Hetjan leitar ķ vķgi sem stendur hęrra en andstęšingarnir, žaš veitir henni vissa yfirburši ž.e. aušveldar henni aš verjast og koma höggum į andstęšingana og žį į handleggi eša hendur mešan hetjan sęrist gjarnan į lęri.

    Lokahnykkurinn ķ frįsögninni af dauša hetjunnar er falliš, daušinn sjįlfur. Eftir hetjulega barįttu lętur söguhetjan ķ minni pokann. Frįsagnir af daušanum sjįlfum einkennast af śtlistun į meišslum hetjunnar og andstęšinga hennar og hvert sįranna varš henni aš bana. Stundum afskręma andstęšingarnir lķkiš en stundum eru orš höfš um mikilfengleik hetjunnar og henni hrósaš fyrir vasklega framgöngu ķ bardaganum, allt eftir drengskap óvinarins. Frįsagnir af slķkum atburšum eru afar nįkvęmar og mį lesa śr žeim aš sögumašur hefur samśš meš hetjunni.[2]

 

Frįsagnarlistin – Hugmyndin um Hetjudauša

 

Śr žessu mį greina aš höfundar hafa įkvešna grind sem žeir geta sett frįsagnirnar sķnar ķ og žar af leišandi komiš henni ķ fastar „fyrirfram įkvešnar“ skoršur. Žvķ er ekki aš leyna aš žessi ašferš, hetjudaušinn, er įhrifamikil leiš til aš fella söguhetjuna  svo eftir verši munaš. Sem er svo hugsanlega markmišiš žvķ aš mögulegt er aš höfundur finni til samkenndar meš hetjunni, žyki vęnt um hana og vill aš hennar verši minnst um langt skeiš.[3] Žaš einskoršast žó ekki viš ķslenskar garpasögur aš ašalsögupersonan falli ķ „hetjudauša“ žvķ aš ķ öšrum bókmenntum og eldri en hinar ķslensku mį finna žetta sama mynstur ķ frįsögnum af sķšustu vörn hetjunnar, allt frį biblķunni aš sögum śr villta vestrinu og sögum af gjörólķku sviši og ómögulegt aš segja til um hver hefur įhrif į hvern. Žęr eru žvķ ekki tengdar į neinn hįtt nema aš formgeršinni og mį ętla aš menn hafi žį haft fyrirfram stašlašar hugmyndir um hvernig hetjan skal deyja. Žaš mį jafnvel benda į frįsagnir af krossfestingu Jesś Krists til samanburšar.[4] Žaš skal žó haft ķ huga aš ekki er hęgt aš upphugsa margar ašrar leišir aš falli hetjunnar en frįvik ķ sögunni[5] og mismunandi įherslur milli atburšarįsažrepanna eru blębrigši af hendi höfundar sem hann beitir viš aš vekja athygli į žeim atrišum sem hann telur veigameiri ķ sögunni en hin. Žaš hjįlpar mįlstaš žeirra sem vilja statt og stöšugt trśa žvķ aš ķslendingar hafi til forna veriš ofurmannlegir garpar sem geta stašiš og ort vķsur žrįtt fyrir aš hjartaš liggi śti eftir bardaga eša rifiš menn upp til himins meš spjótum og svo varpaš žeim marga metra. Slķkar frįsagnir eru sagšar til žess aš heilla lesandann og gera vegsemd, lķkamlegt atgervi og karlmennsku ķ sinni hrįustu mynd ķ hegšunarmynstri fornķslendinga sem mesta. Fortķšin er upphafin hugsanlega til aš višhalda dżrlegri arfleifš žjóšar sem lifir köldum veruleika į śtnįra veraldar til frįsagnar į dimmu og köldu kvöldi.

 

Raunveruleikinn

 

    Sturlunga er žeim sögum frįbrugšin žvķ aš žar er saga sem sögš er af samtķšarmanni, manni sem lifši žį tķma sem sagan gerist. Hann var vitni aš mörgum žeirra atburša sem įttu sér staš og fékk fréttir af öšrum. Hśn er žvķ vitnisburšur um samfélagsgerš og žjóšhętti žess tķma sem hśn er rituš į og segir okkur frį žvķ hvernig mįlum var hįttaš ķ skugga valdabarįttu og blóšugra deilna. Hśn er frįsögn af framferši og hegšun manna sem stóšu ķ žungamišju žessarar grimmśšlegu barįttu į milli hérašshöfšingja landsins žar sem allt logaši ķ illdeilum og engum var hlķft. Menn böršust į banaspjótum og skeyttu litlu žótt lķfi žyrfti aš fórna fyrir mįlsstašinn, viljinn til aš halda frišinn var ekki fyrirferšarmikill.[6] Ekki bętti śr skįk ķtök konungs sem hér atti mönnum saman meš žaš aš leišarljósi aš koma nżrri skattlendu undir rķki sitt. Žaš mį žvķ fęra rök fyrir žvķ aš sögurnar séu sagšar ķ žeim tilgangi aš boša landsmönnum friš meš fordęmingu į ofbeldinu sem višgekkst. Enda mį vel trśa žvķ aš bęndur hafi veriš bśnir aš fį upp ķ kok af ófrišinum svo aš žaš hefur eflaust veriš traustur markašur fyrir slķkan bošskap. Sturla var einnig kallašur konunglegur sagnaritari sem fenginn var til konungs ķ žvķ skyni aš rita sögu hans og mį tengja žaš viš žęr fyrirętlanir og skošanir konungs aš hann vęri sį eini sem fęr vęri um aš stilla til frišar, Sturla fór semsagt meš frišarorš.

    Aš gefnu žvķ sjónarhorni aš Sturlunga og žį Ķslendinga Saga sé saga friši til framdrįttar skal athugaš hvernig höfundurinn kemur žeim bošskap į framfęri. Hann beitir vissum brögšum til aš koma sķnum skošunum og bošskap aš eins og greina til dęmis mun żtarlegar frį sumum atburšum og žį til aš leggja įherslu į žann bošskap eša mįlefni sem hann telur aš skipti meira mįli, hitt fer hann yfir į hundavaši, žó mį ekki śtiloka aš hann hafi fengiš betri upplżsingar um tiltekna atburši en ašra og žvķ óžarft aš lesa meira ķ žaš ķ žessu samhengi. Vert er žó aš minnast į aš Sturla sjįlfur dęmir sjaldan gjöršir žeirra manna sem hann segir sögur af heldur lętur hann almannaróm og ummęli virtra manna um žaš og kemur réttum sišum žannig į framfęri viš lesandann.[7] Draumum er einnig óspart beitt til stušnings sögunnar eins og sést glöggt ķ ašdragandanum aš dauša Sturlu Sighvatssonar žegar Sturla vaknar ķ svitakófi, strżkur į sér kinnina og segir „ekki er mark at draumum“ og Gissur „Žat dreymdi mig, segir hann, at mér žótti Magnśs biskup födurbródir minn kvama at mér, ok męlti hann: standit upp, fręndi, ek skal fara med ydr, žį vaknadi ek“.[8] Meš žvķ hefur sögunni veriš hrundiš ķ žaš mót sem įšur hefur veriš greint frį. Annaš sem vert er aš athuga ķ samhengi viš frišarbošskapinn ķ sögunum er aš Sturla vegsamar aldrei ófriš og beitir jafnvel vissri frįsagnartękni til aš ofbeldiš komi lesanda fyrir sjónir sem vošaverk og višbjóšur. Ofbeldinu lżsir hann tiltölulega nįkvęmlega og žį yfirleitt frį sjónarhorni žolandans meš įherslu į įverkalżsingar, ekkert er dregiš žar śr.[9] Ķ fornsögunum er įherslan į ómannlegan styrk hetjunnar og mį žar ķmynda sér aš höfundur hafi aldrei stigiš fęti į vķgvöll. Gott dęmi um slķkt er žegar Žormóšur Bersason yrkir ljóš meš ör ķ hjartanu og fellur ekki til jaršar fyrr en hann er hreinlega daušur, hetjan deyr standandi.[10] Sturla Sighvatsson dó liggjandi, dauši hans bar merki um aftöku og slķkt vekur óhugnaš hjį lesendum og gerir hann frįhverfan ofbeldinu og andstęšan žvķ. Aš žessu leitinu til eru lżsingar Sturlungu raunsęrri en ašrar ķslendingasögur og žaš er į undanhaldi aš menn kjósi daušann framyfir skert mannorš.[11] Žaš mį žvķ jafnvel efast um aš hetjudaušinn ķ sinni hreinustu mynd komi almennt fyrir ķ Sturlungu.

 

Lokaorš

 

Žaš er ljóst aš frįsögnum af hetjudauša hefur veriš hrundiš ķ įkvešiš form og til aš um hetjudauša sé aš ręša žurfa viss atriši aš koma fram. Žaš einskoršast žó ekki viš ķslendingasögurnar heldur viršist hiš dramatķska fall hetjunnar hvar sem žvķ veršur viš komiš fylgja įkvešinni formślu. Žaš er žó mitt mat aš žaš eitt og sér nęgi ekki til aš afskrifa sannleiksgildi frįsagnanna ķ Sturlungu. Vegna žess aš dauša hetjunnar getur ekki boriš aš į żkja fjölbreyttan hįtt. Hin fullkomna hetja deyr ekki og žvķ verša persónuleikahnökrar henni aš falli frekar en hetjuskapurinn sjįlfur, fellir hugmyndin um hetjudaušann um sjįlfa sig? Ég ętla žó ekki aš ganga svo langt aš afneita hugmyndinni um hetjudauša meš öllu. Hetjunni fęrist žó alltaf of mikiš ķ fang, hśn veršur kęrulaus. Henni finnst hśn ódrepandi sem aš endingu veršur ašalorsök dauša hennar, „dramb er falli nęst“. Sögumynstur hetjudaušans ķ bland viš beytingu atburšarrįsarinnar af höfundinum eftir sinni hentisemi söguframvindunni til stušnings veršur žó til aš draga śr gildi hetjudaušans. Ślfar Bragason kemst aš žeirri nišurstöšu aš „frįsögning af hetjudauša Sturlu Sighvatssonar lżtur įkvešnum lögmįlum sem eru frekar listręns ešlis eftir okkar skilningi“ og vil ég sjįlfur benda į notkun drauma žvķ til stušnings. Ég er žvķ ķ grundvallaratrišum sammįla en bendi žó į eins og ég kom inn į hér įšur aš dauša hetjunnar getur ekki boriš aš į svo marga vegu. Ég er ekki tilbśinn til aš skrifa frįsagnir af hetjudauša alfariš į „bókmenntaminni“ en sęttist hér į aš įhrifa af sögnum af hetjudauša gęti ķ Sturlungu. Gagnrżni į hetjudaušann gętir ekki ķ sinni hreinustu mynd en žaš mį lesa śt śr endalokum Sturlu Sighvatssonar aš hetjudauši sé lķtillękkašur aš einhverju leiti meš aš hann endi aš vissu leiti sem pķslarvottur frekar en hetja žar sem hann bišst griša žegar daušinn sękir aš en fęr eigi.


[1] Ślfar Bragason, „Hetjudauši Sturlu Sighvatssonar“. Skķrnir 160 (1986), bls 68.

[2] Ślfar Bragason, „Hetjudauši“ bls 68-69; Bjarni Gušnason, „Sögumynstur Hetjudaušans“. Tķmarit Hįskóla Ķslands 5:1 (1990), bls 99-100. Studdist hér viš žį formgerš sem Bjarni setur fram į bls. 98 ķ grein sinni, „Vörun, ašför, vörn og fall“ og bęti ķ žį grind meš atrišum śr grind Ślfars.

[3] Bjarni Gušnason, „Sögumynstur Hetjudaušans“. Bls 101

[4] Ślfar Bragason, „Hetjudauši“. Bls 74

[5] Bjarni gušnason, „Sögumynstur Hetjudaušans“ Bls 97

[6] Įrmann Jakobsson, „Sannyrši Sverša. Vķgaferli ķ Ķslendinga Sögu og hugmyndafręši sögunnar.“ Skįldskaparmįl 3 (1994), bls 48.

[7] Įrmann Jakobsson, „Sannyrši Sverša“ bls 43

[8] Sturlunga Saga, 1946 bls 227.

[9] Įrmann Jakobsson, „Sannyrši Sverša“ Bls 44

[10] Bjarni Gušnason, „Sögumynstur Hetjudaušans“ bls 101

[11] Įrmann Jakobsson, „Sannyrši Sverša“ bls 55

 

 

 

kv. Žór "Hetja" Ólafsson

 

 


Fuglasöngur!

Ég įkvaš ķ beinu framhaldi af dónaskapnum gagnvart nįgrannakonunni og vanhęfni minni til aš yfirstķga mešfędda feimni mķna og bišja hana afsökunnar aš byrja markvisst aš bęta śr kosmķskri andśš gegn mér. Ég hef fundiš sterklega fyrir žessari kosmķsku andśš undanfarna daga, hśn kraumar ķ maganum į mér, svo kröftuglega aš mér veršur hįlf óglatt į tķmabili. Svo fę ég stundum sting ķ heilann. Reyndar er ég aš skrifa tvęr ritgeršir svo til samtķmis og er žvķ į óverlód. Hvort žaš sé įstęšan fyrir stingnum ķ heilanum lęt ég óįtališ. Ég kasta žvķ öllu į bįl hinnar kosmķsku andśšar. Hśn er śti til aš nį mér.

Hvaš sem žvķ lķšur, eša įfram meš smjériš. Jį, mamma hugsar alltaf um žį sem minna mega sķn, žaš mį hśn eiga. Ég veit ekki hvort žaš er einhverj yfirlętislegur hroki ķ henni aš telja sig ķ ašstöšu til aš dęma um žaš hverjir mega sķn minna (kannski var ég meš yfirlętislegan hroka ķ garš žeirra sem ÉG tel minna mega sķn.... hvaš um žaš.. ) eša aš hśn er bara meš hreint hjarta og vill öllum gott.... jafnvel lśsberum hįloftanna! Nei, nś gekk ég of langt!

Nś eruš žiš eflaust farin aš velta fyrir ykkur, hvaš ķ andsk... er žó aš gera til aš bķta į kosmķsku andśšinni... sem er kannski ekkert nema kómķsk sjįlfsandśš! Jś, mamma henti korni į akurinn ķ garšinum okkar til aš fóšra einhverja litla fugla. Žaš vildi ekki betur til en svo aš hverfisnķšingurinn Grettir (kisa btw, ekki bróšir minn) situr fyrir um akurinn (sem er svona .... 5 fermetrar, svaka akur...). Žannig aš nś sit ég meš bók um Atla Hśnakonung, fartölvu sem er alltof heit og skrifblokk ķ fanginu ķ Leisķboj stólnum sem ég er bśinn aš snśa viš svo aš hann vķsar śt ķ garš og stekk reglulega upp, hnoša snjóbolta og grķti ķ įttina aš Gretti. Slę skjaldborg um greyiš fuglana! En vitaskuld er ég ekki aš grķta greyiš köttinn meš grjóthöršum snjó... bara hręša hann ašins!

 

Er ég kannski aš leika Guš?

Shit, fyrirgefšu yšar heilagleiki!

 

Kv. Žór "Postuli" Ólafsson

 

 


Ég er fķfliš!

Žaš er ljóst aš ég hef setiš fyrir framan tölvuna bróšurpartinn śr deginum viš ritgeršarsmķš. Eftir langa og stranga ritbišu (belg og bišu?) heyri ég kallaš....... "nei viš erum ekki byrjuš aš borša viš erum bara aš bķša eftir aš maturinn verši alveg aš verša tilbśinn". Jį, kannski ķ lagi aš taka žaš fram aš ég tók af mér heyrnartólin og hrópaši "HA?!" įšur en ég fékk žetta svar.

Žar sem aš žaš er nś laugardagur ķ žessum ritušum oršum žį fannst mér hęfilegt aš nota tękifęriš og skjótast śt ķ krónu įšur en žaš lokaši og grķpa tómar kalorķur į gęšaverši. Žaš viršist reyndar vera "hęfiš" į hverjum degi! Eša žį aš ég sé bśinn aš žróa meš mér mismunandi vikudagavitund og lķti hvern dag sömu augum og laugardag. Žaš er kannski snjallt aš breyta nöfnunum og kalla žį "laugardagur 1", "laugardagur 2" og svo framvegis. 

Viš höfšum boršaš fyrr en vani er į laugardegi 1 og žvķ myndašist rśm (ekki alvöru rśm, heldur rżmi... tķmarżmi) fyrir žessa för fyrir 7 en samt eftir kvöldmatarleitiš. Śti er/var heldur jólalegt slabb og slydda sem byrgši mér sżn žegar ég hafši sest undir stżri og var nįnast lagšur af staš įšur en ég hafši vit fyrir žvķ kveikja į rśšužurrkunum.... blindur fęr sżn? Žaš geri ég ķ miklu fįti og ekki laust viš aš smį örvęnting einkenni fįtiš sem er į mér. Žaš veršur žess valdandi aš ég žeyti gķfurlegu magni af gegnvotum snjó af rśšunni og til hlišar... ahhh, ég SÉ!!!!

 

Nįgrannakonan (tek fram aš žessi atburšarįs er spunnin frį upphafi AŠ endinum, en ekki endirinn žó, žar sem aš ég žekki nįgrannakonuna svo gott sem ekki neitt) slęr bókinni saman oršin hundžreytt ķ augunum eftir heljarmikinn lestur og hugsaši meš sér "geta žeir ekki splęst ķ sómasamlega stóla ef mašur į aš žurfa aš sitja hérna aš prófarkalestri langt fram eftir mįnudegi 6?". Hśn stendur upp og réttir śr sér, finnur hvernig brakar ķ hryggnum og bölvar apanum sem hangir sem fastast į bakinu hennar.

Hśn kippir sér ekki upp viš slydduflyksurnar sem męta henni žegar hśn yfirgefur bygginguna sem hefur hneppt hana ķ žręldóm, en óbeint žó. Henni finnst eins og žaš sé slydda į hverjum degi en žaš er ekki laust viš aš jólasveinninn sem stendur ķ bśšarglugganum viš bķlinn og vinkar henni nįi aš kalla fram einskonar bros, hennarskonar bros. 

Nįgrannakonan sér hvernig ég hef bakkaš ķ stęšiš og hristir hausinn yfir žolinmęšinni ķ nżgręšinsökumanninum sem ekkert kann ķ bķlstjórn. Hśn er ekki žunglynd kona, žvķ fer fjarri.... hśn er kaldhęšin. Svo kaldhęšin aš žaš standa logar śt um munninn hennar žegar hśn skammast ķ dóttur sinni, gelgjunni. Hśn hafši komiš viš ķ krónunni og dróg śt žrjį trošfulla innkaupapoka meš ķslensku góšgęti, góš hśn gat!! Ķslenskt jįtakk!! fyrir utan žśsunda króna sparnaš!

Apinn hékk sem fastast eftir erfišan vinnudag žegar hśn stķgur śtśr bķlnum sķnum og sér hvar ég viš annan mann valhoppa ķ slabbinu og śt ķ bķl. Hśn hleypir mér framhjį sér svo ég komist nś inn ķ bķlinn minn og byrjar svo aš rogast meš nżžunga pokana af staš milli bķlanna okkar žegar hśn fęr kalda vatnsgusu ķ andlitiš! BÓKSTAFLEGA!!!!

 

 

kv. Žór "Ég er FĶFL" Ólafsson !!

 

 


Ég var aš vakna....

..... og mér lķšur eiginlega bara svona:

 

Jį, trśiš mér...... viš lifum ķ fallegum heimi!! Žrįtt fyrir aš sumsstašar séu dimmir skuggar žį skal ekki gleyma hvaš hann er gķfurlega bjartur!

 

kv. Žór "Bjartsżni" Ólafsson

 

 


Andlit Neysluhyggjunnar?

Bara svona eitthvaš til aš hafa ķ huga fyrir jólin ......

 


"Ég er Davķš Oddsson.....

..... og lżsi mig kśgara lands og lżšs til sjįvar og sveita!"

Bókalistinn minn

Žegar stórt verk er fyrir höndum, svo stórt aš erfitt er aš sjį fyrir sér aš žvķ verši lokiš į įsęttanlegan mįta, žį viršist žaš vera mitt ešli aš snśa mér aš einhverju öšru.... minna umfangs. Žaš mį lķkja žessu viš aš standa frammi fyrir žvķ aš žurfa aš klķfa fjall. Žś heldur af staš, sest upp ķ bķlinn žinn (dregur fram nįmsbękurnar, opnar tölvuna, ordabok.is, microsoft word, powerpoint jafnvel), keyrir af staš śt į land (opnar nįmsbękurnar, skrįir žig inn į ordabok.is, ręsir glósurnar ķ word og sķšasta fyrirlestur ķ powerpoint) og į endanum stenduru į gręnni grundu fullur įkafa aš byrja aš klķfa fjalliš. Žś heršir hnśtinn į nżju Colorado Low gönguskónnum sem žś keyptir dżrum dómi žrįtt fyrir aš sparnašur sé lykiloršiš į žessum sķšustu og verstu tķmum. Svo lżturu upp..... įttar žig į žvķ aš žetta fjall veršur ekki klifiš į einum degi (sérš allar glósurnar, įttar žig į žvķ hvaš žęr blašsķšur sem į eftir aš lesa eru hrikalega margar, og fattar aš žaš er ekki bara EINN powerpoint fyrirlestur). Žį lżtur mašur ķ kringum sig eftir hentugri fjöllum, žęgilegri og višrįšanlegri fjöllum. Žį veršur nś hóllinn viš hlišina į bķlnum heldur meira spennandi en tindurinn sem lagt var upp meš aš klķfa (žś įkvešur aš taka saman žęr bękur sem žig LANGAR til aš lesa yfir jólin frekar en aš byrja aš LESA fyrir nęsta próf).

Sem er nįkvęmlega žaš sem ég er aš gera nśna og śr var žessi prżšislisti sem er žó opinn ķ annan endann. Žaš er öllum velkomiš, og ķ rauninni skylt, aš bęta viš žennan lista meš sķnum uppįhalds bókum, žeim bókum sem mögulega hafa mótaš eša haft einhver įhrif į skošanir og višhorf viškomandi. Žaš er nįkvęmlega svona mikiš sem ég er opinn fyrir skošunum annarra! (segi ég og bżst viš lófataki og jafnvel skrśšgöngu)

 Karl Marx og Friedrich Engels; Kommśnistaįvarpiš

"Fullyrt er aš saga mannsins sé ķ raun saga sķfelldrar stéttarbarįttu į milli kśgara og hinna kśgušu, į milli aršręninga og hinna aršręndu. Borgarastéttin byggir völd sķn į töfratękjum išnbyltingarinnar meš višskiptahįttum hins frjįlsa markašar. Viš slķkar ašstęšur geisar farsótt offramleišslunnar sem steypir žjóšfélögum ķ hverja kreppuna į fętur annarri."

   

Robert Greene; 33 Strategies of War

Saga heimsins er saga stöšugra įtaka, blóšsśthellinga og hernašar. Mį draga einhvern lęrdóm af strķšsherrum og leištogum (andlegum sem og veraldlegum) sögunnar og yfirfęra į įtök og styrjaldir hversdagslķfsins?

 

   

Lao Tse; Bókin  um Veginn

03133Kķnversk fornheimspeki, lykilrit Daoisma. Tilvališ aš aušga andann og vķkka sjóndeildarhringinn. Samśš, Hófsemi og Hógvęrš, lykildyggšir Daóisma. Frįbęr leiš til aš gerast betri manneskja.

  

Sun Tzu; The Art of War

Ef bękur hefšu ęttartölu žį vęri žessu bók eflaust forfašir bók Roberts Greene, 33 strategies of war. Er ekki sagt aš til žess aš vita hvert žś ert aš fara žarftu aš vita hvašan žś kemur. Tekur eins og titillinn segir į žvķ hvernig skal bera sig aš ķ hernaši og mį vissulega heimfęra į hversdagslegar athafnir og samskipti viš annaš fólk.  

Confucius; The Analects of

Annaš fornkķnverskt heimspekirit. Sišferši, rétt hugsun og hegšun. Žar sem ég hef mikinn įhuga į og ber mikla viršingu fyrir austurlenskri heimsspeki žį tel ég žetta vera annaš tveggja grundvallarrita žeirra fręša.

 

 

   

Vladimir Ilyich Lenin; Essential Works of Lenin

Pólitķskt mikilvęgur og merkilegur mašur sem ég veit lķtiš sem ekkert um. Langar žvķ aš kynna mér hann og hans skošani.

   

 

James J Sheehan; The Monopoly of War: Why Europeans Hate Going to War

Strķš er aldrei bara strķš. Strķš er alltaf eitthvaš miklu meira en strķš og žaš eru ósżnileg öfl sem bśa aš baki strķšsįtaka. Er ósammįla titlinum žvķ aš ég veit ekki betur en aš į undangenginni öld žį hafa evrópubśar hįš ótal strķš, mörg hver utan evrópu. 

"Perhaps it is the fate of all empires to teach their subjects the true cost of "glory"."

Henry David Thoreau; Civil Disobedience

Eitt mikilvęgasta rit sem skrifaš hefur veriš um frišsamleg mótmęli. Réttur og skylda einstaklingsins til aš andmęla lögum, kröfum og skipunum óréttmętra og ósanngjarnra yfirvalda įn žess aš grķpa til ofbeldis- og skemmdarverka. Ķsland ķ dag?

 

Martin Luther King; The True Measure of a Man

"The ultimate measure of a man is not where he stands in moments of comfort and convenience, but where he stands at times of challenge and controversy."

Getur veriš aš Geir H. Haarde og Davķš Oddsson (vį hvaš ég er bśinn aš fį mikiš ógeš į žessu nafni) hafi lesiš žessa bók og misskiliš hana?

Nelson Mandela; The Long Walk to Freedom

Vegur vegsemdar felst ķ žekkingu og žrautsegju. Er til betri leiš aš persónulegum framförum, žroska og mótunum lķfskošanna en aš lesa rit mikilla manna?

 

 

 

 

 

 

 

Hvar skal byrjaš? Er lķklega stęrsta spurningin!

 

Žór "bókbéusi" Ólafsson


« Fyrri sķša | Nęsta sķša »

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband